Strukovno udruženje: jamac kvalitete, profesionalsti i standarda
Napisala Sanja Matešić
Davne 1994. godine, kada sam tek počela raditi kao konferencijski prevoditelj, angažirala me jedna hrvatska politička stranka da prevodim u Europskom parlamentu na konferenciji „Međunarodni parlamentarci protiv genocida u Bosni i Hercegovini”. Na konferenciji je, osim hrvatske kabine, bio
i niz drugih kabina u kojima su bili prevoditelji zaposleni u Europskom parlamentu, a koji su prevodili na jezike zemalja članica. Konferencija je trajala dva dana, ujutro i popodne s pauzom za ručak. Prvog dana poslije podne, na moje zaprepaštenje, svi su se prevoditelji Europskog parlamenta odjednom digli i napustili kabine, a sudionicima je rečeno da prevoditelji sada odlaze jer je prošlo njihovo radno vrijeme.
Skup se nastavio, ali isključivo na engleskom i hrvatskom/ bosanskom jeziku. To je bio moj prvi susret s borbom za radne uvjete konferencijskih prevoditelja.
Borba za radna uvjete nikad ne prestaje
Za uspjeh te borbe zaslužna su strukovna udruženja konferencijskih prevoditelja. Na međunarodnoj razini to je AIIC, a u Hrvatskoj je to HDKP. Danas mnogi prevoditelji uzimaju standarde profesije zdravo za gotovo, a neki zbog neznanja ili svojih kratkoročnih interesa pristaju na neprihvatljive uvjete, ne razmišljajući o dugoročnoj šteti koju time nanose sebi, svojim kolegama i svojoj profesiji. Borba za profesionalne standarde nikada ne prestaje. Ilustrirat ću to još jednim primjerom iz svog iskustva. Kad sam, u ne tako davnoj prošlosti, bila zaposlena kao konferencijski prevoditelj na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, radno vrijeme prevoditelja bilo je uređeno prema standardima
profesije. Međutim, u jednom se trenutku opseg posla naglo povećao i sudnice su počele raditi u dvije smjene. Tada je iz Tajništva Suda u prevoditeljsku službu stigao prijedlog o novom radnom vremenu konferencijskih prevoditelja. Autor tog prijedloga izradio je grafički prikaz sa stupcima u kojima su različitim bojama označena vremena kad pojedini prevoditelj govori u mikrofon i vremena kada šuti jer prevodi njegov kolega u kabini. Zaključak te analize bio je da bi uz određene pauze isti prevoditelj mogao prevoditi i u jutarnjoj i u popodnevnoj smjeni, dakle od 9 ujutro do 7 navečer. Nasreću, tadašnja voditeljica prevoditeljske službe bila je članica AIIC-a, a to su bili i neki od naših kolega. Pozvali su u pomoć AIIC-ov pregovarački tim, koji je doputovao u Den Haag i pomogao nam obraniti ne samo svoja prava, nego
i kvalitetu prijevoda u instituciji gdje je točnost prijevoda i njegova vjernost originalu od presudne važnosti. Jasno je da umornom prevoditelju pada koncentracija i da broj pogrešaka raste. Ubrzo sam saznala da AIIC organizira i brojne druge aktivnosti kojima njeguje i promiče našu profesiju. Kolege iz AIIC-a posjetili su Sud u Den Haagu još jednom, kada je dio konferencijskih prevoditeljasudjelovao u znanstvenom istraživanju stresa kod konferencijskih prevoditelja i utjecaja našeg posla na zdravlje. Osim toga, redovito smo bili pozivani na AIICove seminare za prevoditelje.
Trostruka uloga AIIC-a
AIIC je osnovan 1953. godine kao globalna organizacija konferencijskih prevoditelja, a danas okuplja oko 3000 konferencijskih prevoditelja na svim kontinentima, i one koji rade na tržištu kao „slobodnjaci” i zaposlene u institucijama. AIIC utvrđuje etička pravila koja su obvezna za sve njegove članove, te jamči njihovu profesionalnu kvalitetu. Zbog toga je razradio danas svima poznat sustav klasifikacije jezika, te vrlo složen i zahtjevan postupak za prijam u članstvo. Bezbroj puta sam se osvjedočila o ugledu što ga članovi
AIIC-a uživaju među svojim kolegama i klijentima u svijetu. U svojoj sindikalnoj ulozi AIIC je izradio kodeks profesionalnog ponašanja u kojem su navedeni, između ostalog, radni uvjeti obvezujući za sve članove, obveza da prevoditelj ima samo jedno profesionalno sjedište, da odbija na poslu za koji je angažiran kao konferencijski prevoditelj raditi i pisani prijevod, te da u slučaju otkazivanja konferencije prevoditelji
imaju pravo na otkazninu. Petogodišnji ugovori koje AIIC u svojstvu sindikata ugovara s velikim međunarodnim poslodavcima koji uz stalno zaposlene konferencijske prevoditelje često zapošljavaju i „slobodnjake” odnose se na sve prevoditelje, a ne samo članove AIIC-a, pa svi akreditirani konferencijski prevoditelji iz Hrvatske koji povremeno rade za institucije EU mogu upravo AIIC-u zahvaliti za visinu
honorara, činjenicu da im se za svaki posao uplaćuje određeni iznos u mirovinski fond, te druge uvjete na koje smo se brzo navikli, ali moramo biti svjesni da nam nisu „pali s neba”. Do njih se došlo napornim pregovaranjem, bojkotom konferencija, te iznad svega solidarnošću konferencijskih prevoditelja. S gledišta klijenata, AIIC je izvor pouzdanih informacija o kvalitetnim prevoditeljima, jer svake godine objavljuje imenik svojih članova, a ti su podaci dostupni i na AIIC-ovoj mrežnoj stranici, pa se organizatori konferencije u potrazi za prevoditeljima mogu s povjerenjem obratiti nekome s tog popisa. AIIC ulazi u dijalog s korisnicima usluga konferencijskog prevođenja i vodi računa o njihovim očekivanjima, te im pomaže savjetima; definira standarde za kabine i daje savjete arhitektima koji projektiraju nove konferencijske centre; prati razvoj novih tehnologija i reagira na izazove i mogućnosti koje one pružaju.
HDKP - zagovaratelj AIIC-ovih standarda u Hrvatskoj
HDKP je tek nešto mlađi od AIIC-a: osnovan je 1974. godine. Poput AIIC-a, i HDKP je istovremeno i strukovna udruga i sindikat, pa tako ima svoj etički kodeks i profesionalne standarde. HDKP, kao i AIIC, jamči kvalitetu prijevoda i profesionalnost svojih članova. U Hrvatskoj je HDKP odigrao ključnu ulogu u razvoju konferencijskog prevođenja. U vrijeme kada u Hrvatskoj nije bilo specijalističkih studija, a mogućnosti studiranja u inozemstvu su bile vrlo ograničene, u HDKP-u su stariji i iskusniji prevoditelji prenosili svoja znanja i vještine mlađim kolegama i tako osiguravali kontinuitet profesije. U zadnjih nekoliko desetljeća HDKP je bio suočen s velikim promjenama: došlo je do promjena na tržištu i u
načinu poslovanja konferencijskih prevoditelja; otvoreni su specijalistički studiji u Hrvatskoj, na kojima nastavu prevođenja izvode uglavnom naši članovi; otvorene su i mogućnosti studiranja u inozemstvu; sve više naših članova živi i radi u inozemstvu. No brojni su izazovi još pred nama. Neinformiranost klijenata; neprikladan sustav javne nabave, koji pogoduje agencijama na štetu samostalnih konferencijskih
prevoditelja; fragmentiranost prevoditeljske zajednice, deficit solidarnosti i nelojalna konkurencija – sve su to golemi izazovi na koje moramo naći odgovor. Koliko ćemo u tome uspjeti, ovisi o našim članovima, o njihovoj predanosti, entuzijazmu i energiji, ali i o našim kolegama nečlanovima: ni AIIC nije uspio u svojoj sindikalnoj borbi sve dok se nije stvorila kritična masa prevoditelja, i članova i nečlanova, koji su bili solidarni, uporni i odlučni u naporima za boljitak svoje profesije.