Profesionalna etika u konferencijskom prevođenju

_{Napisala Tanja Žakula}

Jeste li se ikada susreli s nerazumijevanjem klijenta zašto je potrebno angažirati dvoje prevoditelja za samo jednog slušatelja?
Jeste li morali objašnjavati da je naše radno opterećenje jednako tako neovisno o brojnosti publike? Jeste li morali objašnjavati klijentu da organizacija večernje zabave, obilazak grada u kojem se odvija konferencija ili pomoć pri kupnji suvenira nisu u opisu posla konferencijskih prevoditelja?
Je li vaše inzistiranje na smještaju u jednokrevetnoj sobi, pokrivanju troškova puta od strane organizatora, naglašavanje da iz kabine morate moći dobro vidjeti govornike i inzistiranje na materijalima za pripremu ikad naišlo na čuđenje ili negodovanje organizatora?
Jeste li kada bili u iskušenju da zbog unosnog honorara i/ili privlačnog mjesta održavanja konferencije prihvatite angažman koji zbog manjka vremena za pripremu ili umora niste u stanju kvalitetno odraditi?
Jeste li se našli u situaciji da tijekom prevoditeljskog angažmana čujete „sočne” informacije o nekoj aktualnoj temi i poželite ih podijeliti s bližnjima?
Jeste li ikada prihvatili angažman koji vam je ponudio klijent s kojim vas je povezao drugi kolega, a da se prethodno niste konzultirali s tim kolegom?
Jeste li pretrpjeli kritiku kolega jer ste organizatoru ponudili da budete smješteni kod prijatelja umjesto u hotelu? Jeste li razmišljali o fiktivnoj promjeni profesionalnog sjedi-
šta radi povećanja zapošljivosti?
Je li od vas kolega ikada tražio da napusti kabinu prije završetka konferencije jer je preuzeo još jedan angažman koji se, eto, malo preklapa s vašim ili ima nastavu?

Ako jeste, a prilično je izvjesno da se velika većina konferencijskih prevoditelja našla u barem nekim od ovih situacija, onda ste se zapravo susreli s elementarnim pitanjima profesionalne etike.
Načela čuvanja profesionalne tajne (i to bez roka trajanja i neovisno jeste li potpisali ugovor o povjerljivosti), prihvaćanje isključivo onih angažmana koje ste u stanju kvalitetno odraditi, inzistiranje na uvriježenim uvjetima rada i profesionalnim standardima (poput trajanja radnog dana, broja kolega u timu, tehničkih uvjeta vidljivosti i čujnosti u dvorani i slično) glavni su aspekti profesionalne etike koji uređuju
odnose konferencijskih prevoditelja prema naručiteljima.
Jednako su bitna, međutim, i etička pravila koja se odnose na postupanje konferencijskih prevoditelja prema kolegama unutar i izvan prevoditeljske kabine. Prevoditelji moraju funkcionirati kao tim i međusobno si pomagati jer je to jedini način da pruže visokokvalitetnu uslugu. Upadanje u riječ, „uzimanje” mikrofona i dugo izbivanje iz kabine za vrijeme kolegine smjene teško se mogu nazvati kolegijalnim ponašanjem. Isto vrijedi i za zaobilaženje šefa prevoditeljskog tima i izravno dogovaranje s naručiteljem o posebnim aranžmanima poput ranijeg odlaska ili pismenog prevođenja tijekom kolegine smjene. Također, ocrnjivanje kolega pred naručiteljima bolje da ne spominjemo. Nadalje, nepisano je pravilo da u slučaju da vas kolega preporuči za angažman za klijenta s kojim redovito surađuje i klijent vas sljedeći put izravno kontaktira o tome obavijestite spomenutog kolegu i tražite upute za postupanje.
Ovo su neka od očiglednih i zdravorazumskih pravila koja proizlaze iz Etičkog kodeksa Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja i jako je važno da ih se prevoditelji pridržavaju. Etičko postupanje prema klijentima i kolegama jednako je važno za ugled svakog konferencijskog prevoditelja i cijele struke, kao i kvalitete njegova rada.

Odstupanje od ovih pravila može uzrokovati vrlo neugodne situacije koje dovode u sumnju profesionalnost prevoditelja u očima naručitelja i nepotrebno stvaraju napete odnose u kabini, a dugoročno definitivno mogu dovesti u pitanje i uspješan nastavak prevoditeljske karijere.
Unatoč svojoj relevantnosti profesionalna se etika nekako rijetko nameće kao središnja tema razgovora i obično se tek usputno spominje na marginama naizgled važnijih, ili bolje rečeno “atraktivnijih”, tema.
U tom kontekstu zgodno je prisjetiti se slučaja prevoditeljice američkog predsjednika Trumpa od koje se tražilo da u svjedočenju pred američkim Kongresom iznese sadržaj razgovora između američkog i ruskog predsjednika. Njezino odbijanje uz obrazloženje da bi time prekršila jedno od temeljnih etičkih načela svoje profesije – načelo povjerljivosti, dobilo je snažnu potporu Međunarodnog udruženja konferencijskih prevoditelja (AIIC), koje je i prvo uredilo područje profesionalne etike za konferencijske prevoditelje i ugradilo ih u brojne sporazume s međunarodnim organizacijama. Medijska pažnja koju je privukao ovaj slučaj barem je na trenutak ovoj važnoj temi dala mjesto koje zaslužuje. Na svima je nama da se više potrudimo da u svome svakodnevnome radu s njezinom važnošću upoznamo što je moguće širu publiku.