Čuvajte glas – on je ključan dio vašeg posla

Razgovor s Gabrijelom Kišiček, docenticom na Odsjeku za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu i vanjskom suradnicom informativnog programa Nove TV

Razgovarala Zvjezdana Kastrapeli

HDKP: Što sve uključuje vaš posao i koliko ga dugo radite?
GK: I na fakultetu i na televiziji radim već skoro 10 godina. Na fakultetu podučavam studente da postanu učitelji javnoga govora i fonetičari, a na televiziji pripremam novinare i voditelje za govor u elektroničkim medijima, brinem o njihovu glasu i izgovoru, uklanjanju eventualnih regionalnih markera iz govora te dobroj interpretaciji tekstova i ekspresivnosti pred kamerama.

HDKP: U svom dugogodišnjem radu zasigurno ste se susreli s različitim profesijama u kojima je upotreba glasa od presudne važnosti. Što bi po vama bilo ono zajedničko takvim zanimanjima?
GK: Vrlo često govorim da danas gotovo da ne postoji profesija koja ne uključuje neki oblik javne komunikacije. Noneka su zanimanja ipak dominantno govorna, a prevoditelji su jedno od njih. Uz prevoditelje treba spomenuti i nastavnike. Oba zanimanja pripadaju onoj rizičnoj skupini govornih profesionalaca kojima se može dogoditi da zbog dugotrajnih govorničkih napora, ali i potencijalno lošeg korištenja glasa, dožive disfoniju (promuklost), afoniju (potpuni nestanak glasa) ili neugodne grlobolje. Stoga nužno moraju brinuti o pravilnom korištenju glasa i njegovoj redovitoj
higijeni.

HDKP: Budući da ste dosad dva puta održali radionice za glas za članove HDKP-a, kako biste okarakterizirali našu suradnju? Na čemu je bio naglasak radionica, što se pokazalo kao izazov?
GK: Prije svega, bilo je to iznimno ugodno iskustvo. Raditi s ljudima koji su toliko visoko motivirani nešto je što ponekad nedostaje u svakodnevnom radu sa studentima. Prvi dio radionice započinjemo predavanjem koje je usmjereno na to da osvijesti koliko je glas važan u prevoditeljskoj profesiji. Zapravo, počinjemo s važnošću glasa u puno širem kontekstu – koliko je glas općenito važan, neovisno o profesiji, koliko često ljude procjenjujemo i vrednujemo upravo na temelju glasa. U nastavku pozornost posvećujemo njezi glasa, vježbama i savjetima kako pravilno disati, impostirati larinks, kako upotrebljavati dijafragmu, a ne aprezati larinks. Dakle, naglasak je na praktičnome dijelu, na tome da polaznici kući odu s konkretnim vježbama i nastave raditi na sebi. Naravno, to je i izazov. Motivirati prevoditelje da nastave njegovati svoj glas, uvjeriti ih da završetkom radionice ne završava higijena glasa i izgovora te briga o cjelokupnom
govornom statusu.

HDKP: Često znamo čuti ili čitati o tome kako nam držanje tijela, disanje i govorenje nije pravilno, ali se može popraviti. Kako to možemo učiniti? Koje su prednosti i koristi rada s glasom?
GK: Najvažnije je na vrijeme detektirati da postoji problem. Prevoditelj kojemu se često događa da ostaje bez glasa, da mu glas „puca“, morao bi potražiti pomoć. Naime, dugotrajna zlouporaba glasa (tzv. abusus) može rezultirati ozbiljnim problemima (primjerice edemima ili nodulima na glasnicama). U toj fazi više ne može pomoći fonetičar, već fonijatar. No svi se takvi problemi mogu izbjeći ako se na nekoj radionici ili kroz individualni rad s fonetičarom nauče vježbe koje zatim prevoditelj izvodi sam. Kad nam se jave prevoditelji koji bi htjeli izbjeći navedene komplikacije, često se ispostavi da je dovoljno od 3 do 5 sati raditi sa stručnom osobom, a nakon toga naučeno ponavljati kod kuće.

HDKP: Budući da glas intenzivno upotrebljavamo iz dana u dan, što biste nam preporučili? Kako se najbolje možemo pobrinuti za svoj glas nakon što završi radni dan? Što sve po vašem mišljenju obuhvaća pojam higijena glasa i koje nam dobrobiti donosi?
GK: Uz opasnost da zvučim nerealno reći ću da je za dobar glas važno njegovati dobre životne navike. Nerealno zvuče savjeti: izbjegavajte stres, jedite zdravo, odmarajte i glas i tijelo, pijte puno tekućine, a izbjegavajte loše navike poput ispijanja kave, alkohola i gaziranih pića, pušenja. Izbjegavajte zadimljene i klimatizirane prostore i bučne situacije u kojima morate glasno govoriti. Kada sve ovo pobrojimo, ispada kao da savjetujem da ne živite. Ipak, prevoditelji trebaju imati na umu da su glas i izgovor njihovo glavno oruđe za rad, za njih su kriteriji puno viši, pa mnogo više pozornosti trebaju posvećivati čuvanju svojih najvećih dragocjenosti. No, da budem ipak malo realnija: važno je naučiti dobro upotrebljavati glas, dobro disati, redovito raditi vježbe za glas, a uz to uzimati med, šumeći kalcij i piti puno tekućine. Već to će mnogo pomoći.

HDKP: Prevoditelji se zbog intenzivne upotrebe glasa pribojavaju da će izgubiti glas ili da se neće njime moći koristiti u punom potencijalu. U svojem ste radu zasigurno imali prilike svjedočiti različitim tegobama, smetnjama i poremećajima uslijed nepravilnog korištenja glasa. Na koje znakove treba obratiti pozornost? Kada bismo trebali potražiti pomoć stručnjaka i kojih?
GK: Kao što sam spomenula, prevoditelji, nastavnici, ali i novinari, glasnogovornici te svi oni koji govore često i mnogo mogu doživjeti tegobe zbog oštećenja glasa koje su rezultat nedovoljne brige o glasu. Bolno grlo i promuklost (bilodugotrajna ili učestala) znak su da je potrebno potražiti pomoć. U tim kriznim situacijama treba pokucati na vrata stručnjaka – prvo fonijatra, a onda na njegovu preporuku
eventualno i logopeda ili fonetičara koji se specijalizirao upravo za patologiju glasa. Vježbe za oporavak oštećenja glasa i glasnica ponešto su drugačije od onih za prevenciju (disanje je ključno u oba slučaja) pa je potrebno prvo izliječiti glas, a tek onda raditi na njezi. Dakle, noduli koji se pojave na glasnicama mogu se pravilnim vježbama povući. No mogu se i vratiti. U tom je slučaju rješenje operativni zahvat. Ipak, nijedan fonijatar neće preporučiti operaciju ako nije nužna. Isto tako, nijedan prevoditelj ne bi se trebao dovesti do toga da problem ne može riješiti drugačije nego operacijom.

HDKP: Kako po vašem mišljenju stres utječe na glas? Kako možemo povoljno djelovati na glas?
GK: Stres negativno utječe na opće stanje organizma pa tako i na glas. I to posredno. Bilo da uzrokuje manjak sna, bilo da stvara loše prehrambene ili općenito loše životne navike. Primjerice, zbog stresa mnogi se ljudi suočavaju s refluksom želuca. To se najčešće događa tijekom noći (zato valja izbjegavati kasne obroke) čemu je nerijetko uzročnik stres. Želučana kiselina može oštetiti jednjak, grkljan i glasnice. Oštećenja na glasnicama dovode do poremećaja glasa. Dakle, sve je povezano. Prema tome, bez obzira na to koliko bili zaposleni, fokusirani na karijere i posao, svi moramo naći ispušni ventil, utočište od stresa i balans u životu.

HDKP: Što vam je najdraže u vašem poslu, a što vam je najveći izazov u radu s ljudima?
GK: Najdraže je doživjeti da oni s kojima radim, polaznici radionica, novinari na televiziji, studenti, osjećaju da su dobili nešto korisno, kad sami shvate da govore bolje, ljepše, da su sigurniji. Primjerice, novinari na televiziji koji usporede svoj glas, izgovor, čitanje nakon 6 mjeseci rada i kažu: zvučim neprepoznatljivo. U ovome mom poslu sreća je što se vrlo lako vidi i izmjeri koliko ga dobro radite. S druge strane, još je uvijek mnogo ljudi koji misle da su glas i izgovor nešto što je nepromjenjivo, pa kažu: – Imam glas kakav imam. Isto tako, postoje mnogi ljudi koji vjeruju da su talent i prirodne predispozicije jedino što čini dobroga govornika. Izazov je uvjeriti takve ljude, motivirati ih da rade na sebi jer su promjene zaista moguće. Ustrajnom, dosljednom vježbom moguća su čuda.

HDKP: Koja bi bila vaša poruka prevoditeljima za kraj?
GK: Čuvajte glas. Odnosite se prema njemu kao prema onome što on doista jest – ključan, neizostavan dio vašega posla. Kako se usavršavate u stručnome dijelu, jednako tako usavršavajte se u govorničkim vještinama. Oni koji su izabrali usmeno prevođenje moraju uz strani jezik trenirati i govor. I da, ako vam se pruži prilika za radionice njege glasa, za rad s fonetičarom, ugrabite je, nećete požaliti.