Konferencijsko prevođenje općenito
Konferencijsko prevođenje je usmeno prevođenje u okviru međunarodnih skupova i sastanaka. Međunarodno udruženje konferencijskih prevoditelja (AIIC) usmeno prevođenje definira kao proces u kojem se sadržaj usmeno formulirane poruke prenosi slušateljima na drugom jeziku. Glavni je cilj konferencijskog prevođenja omogućavanje komunikacije među sugovornicima koji se služe različitim jezicima. Takva se komunikacija omogućava s pomoću tri različite vrste usmenog prevođenja – konsekutivnog, simultanog i šaptanog.
Vrste prevođenja
Simultano
Simultani prevoditelji slušaju predavače preko slušalica u zvučno izoliranoj kabini i istodobno preko mikrofona prevode na ciljne jezike. Slušateljima su radi prijema također potrebne slušalice, a kada se javljaju za riječ, moraju govoriti u mikrofon.
Simultano prevođenje je veoma složen proces u kojem se nekoliko različitih aktivnosti odvija paralelno (slušanje – analiza sadržaja – anticipiranje onoga što još nije izrečeno – prijevod na ciljni jezik – govor). Simultano prevođenje stoga zahtijeva visoku razinu koncentracije, te jedan prevoditelj može koncentrirano prevoditi najviše 30 do 40 minuta. Stoga su po jeziku uvijek potrebna 2 simultana prevoditelja koji se međusobno izmjenjuju.
Dnevno radno vrijeme za simultane prevoditelje iznosi najviše 6 sati, u što nije uključena stanka za ručak od najmanje jednog sata.
Konsekutivno
Konsekutivno se prevodi bez korištenja uređaja (tehnike) za simultano prevođenje kada je govornik završio izlaganje u cijelosti ili – kod zahtjevnih tema – u kratkim odlomcima. Kod dužih odlomaka koristi se posebna tehnika bilješki kao podrška pamćenju.
Zbog većeg utroška vremena ova je tehnika prevođenja prikladna za manje radne skupine, okrugle stolove, pregovore, političke sastanke i sl.
Chuchotage (šaptano)
Izlaganje se, doduše, prevodi “simultano”, pa nema gubitka vremena kao kod konsekutivnog prevođenja, ali prevodi se šapćući bez tehničke opreme. Zbog toga predstavlja napor za glasnice i sluh prevoditelja, jer je prevoditelju teško sve čuti dok govori, a nema slušalice kao kod simultanog prevođenja. Prevodi se za 1 do 2 osobe kako bi mogle pratiti govor ili diskusiju te se eventualno uključiti i iznijeti svoj doprinos uz pomoć konsekutivnog prevođenja. Pri tom treba voditi računa da ova vrsta prevođenja povećava razinu “šuma” u dvorani, pa je naporna i za slušatelje. Uglavnom se primjenjuje kao alternativa simultanom ili konsekutivnom prevođenju i to samo na vrlo kratkim skupovima.