Prvi hrvatski prevoditeljski forum u Zagrebu

Predstavnici HDKP-a su sudjelovali u Prvom hrvatskom prevoditeljskom forumu u Zagrebu, gdje se dopredsjednica Društva Tamara Levak Potrebica na Panelu o suradnji zalagala za priznavanje profesije konferencijskog prevoditelja i poštivanje profesionalnih standarda konferencijskog prevođenja. Prenosimo neke naglaske iz njenog izlaganja.

Iako u Hrvatskoj mnogi i dalje ne razlikuju prevoditelje koji rade pisane prijevode od konferencijskih prevoditelja, i mnogi klijenti misle da ako netko radi pisane prijevode to automatski znači da može raditi i kao simultani ili konsekutivni prevoditelj, usmeno (konferencijsko) prevođenje zasebna je profesija, za koju su potrebne specifične vještine, poštivanje posebnih profesionalnih standarda, a tijekom godina, ta je struka razvila i poseban način izobrazbe.

U situaciji u kojoj ne postoji sustav koji bi nalikovao komori niti sustav akreditiranja ili certificiranja konferencijskih prevoditelja, HDKP sa svojim strogim kriterijima za prijam u Društvo i obvezujućim Kodeksom profesionalnog ponašanja nastoji biti referentna točka za svoje klijente, koji trebaju znati da kad angažiraju nekoga od članova Društva, mogu očekivati određenu kvalitetu usmenog prevođenja.

HDKP se snažno zalaže za profesionalizam i visoku kvalitetu konferencijskog prevođenja, budući da vjerujemo da jedino visoka kvaliteta usluge može opravdati postojanje naše profesije. Kako bismo mogli postići tu visoku kvalitetu, moramo poštivati određene profesionalne standarde – standarde koji propisuju različite uvjete koji trebaju biti ispunjeni kako bi prevoditelji mogli pružiti kvalitetnu uslugu (od broja prevoditelja u kabini ili u timu konsekutivnih prevoditelja, do broja radnih sati, veličine i položaja prevoditeljske kabine, autorskoga prava na snimljeni prijevod, pojedinih elemenata honorara) – a svi ti standardi postoje s razlogom i temelje se na opsežnim istraživanjima koja su provedena tijekom godina, prvenstveno na inicijativu AIIC-a.

Prevoditelji ne mogu biti na konferencijama 25 dana mjesečno – potrebno im je vrijeme da se pripreme za sljedeću konferenciju, da prođu kroz sve radne materijale, da pronađu stručnu terminologiju, da doputuju na mjesto održavanja konferencije – sve to vrijeme uračunato je u njihov dnevni honorar. Trebaju vidjeti govornika kako bi mogli uzeti u obzir poruke koje šalje svojim govorom tijela, trebaju vidjeti prezentaciju na platnu kako bi mogli pročitati brojke koje govornici često čitaju velikom brzinom, trebaju svog kolegu kako bi ih odmijenio kad su preumorni da bi mogli držati tempo s brzim govornikom ili kad ih jednostavno uhvati kašalj… Ili kad im se smrznu ruke pa ne mogu zapisati bilješke jer prevode u hladnjači mesne industrije…

Povrh toga, prevoditelji trebaju moći preživjeti u svojoj struci 30 ili 40 godina, po mogućnosti zdravi i zadovoljni. Samo ako je to moguće, ova će profesija nastaviti privlačiti mlade ljude koji su spremni uložiti mnogo vremena i energije u svoj svaki profesionalni konferencijski dan.

Iako organizacija koja je naš uzor, AIIC, oduvijek inzistira na izravnom sklapanju ugovora s klijentima, a to opravdava uvjerenjem da u struci u kojoj toliko ovisi o pojedinačnoj vještini i profesionalnosti pružatelja usluge, klijent treba znati tko za njega radi, svjesni smo da klijenti sve više i više traže „sve na jednom mjestu“ – posrednika od kojeg mogu dobiti sve, od pisanih prijevoda, konferencijske opreme, konferencijskih prevoditelja, a po mogućnosti i mjesto održavanja konferencije i piće i hranu. Stoga sve više ovisimo o agencijama, tvrtkama koje iznajmljuju konferencijsku opremu i drugim posrednicima. Pozivamo ih da imaju na umu da profesionalni standardi konferencijskoga prevođenja postoje s razlogom i da ih ne zaobilaze kako bi ostvarili veću zaradu. Stavimo li u kabinu nekoga tko tečno govori njemački i misli da ga već to čini simultanim prevoditeljem, i pošaljemo li jednog konsekutivnog prevoditelja na radionicu koja traje 6 sati, oni neće pružiti dobru uslugu, klijenti neće biti zadovoljni, i sljedećega bi puta mogli odlučiti da uopće neće naručiti prevođenje – a time ćemo svi izgubiti. Već smo svjedoci da se sve više i više konferencija u Hrvatskoj odvija sa samo jednim radnim jezikom – engleskim.