Stres u konferencijskom prevođenju
Napisala Dunja Bakić
O čemu govorimo kad govorimo o stresu
Poput ljubavi pojam stresa toliko je sveprisutan da se ne pitamo o njegovom porijeklu, toliko višeznačan da se njime koristimo u najširem spektru situacija i toliko izlizan da ga zaboravljamo promišljati. Konferencijsko prevođenje smatra se visoko stresnom profesijom pa smo u ovom tekstu željeli definirati stres i sagledati oblike u kojima se u struci pojavljuje.
Stres kao intrinzični dio profesije - ispitivanja stresa
Sve do 80-ih godina spoznaje o povezanosti stresa i konferencijskog prevođenja svodile su se uglavnom na pretpostavke i slutnje. Bilo je potrebno provesti empirijska istraživanja koja bi identificirala izvore stresa te izmjerila fiziološki i psihološki stres kojem su prevoditelji izloženi. Rana ispitivanja koncentrirala su se na sam proces prevođenja kako bi se bolje shvatilo kako ono uopće funkcionira. Naime, kognitivno opterećenje gotovo ni u jednoj profesiji nije tako veliko – radi se o isključivo mentalnoj aktivnosti pri kojoj
nije potrebna nikakva fizička aktivnost, kao ni instrumenti rada. Tehnička oprema koja se upotrebljava zapravo nije od pomoći samom prevoditelju u procesu prevođenja, već jednostavno omogućuje prijenos zvuka. Stoga se od početka govorilo o naporima i velikom pritisku kojem su prevoditelji izloženi te se ova profesija smatrala vrlo zahtjevnom iz niza razloga: dugotrajna visoka koncentracija, procesiranje neprestanog toka velike količine informacija, savladavanje terminologije širokog raspona različitih područja te stručne i često kompleksne teme, brzi i/ili nejasni govornici, nepredvidljivost posla, odnosno smanjena mogućnost anticipacije i poznatih obrazaca, provođenje radnog vremena u skučenom zatvorenom prostoru u kojem su klimatski uvjeti često neadekvatni.
Empirijska istraživanja stresa u konferencijskom prevođenju
Prve studije fizičkih stresora, poput vlage, temperature i kvalitete zraka, pokazale su da su, unatoč kontinuiranim poboljšanjima u dizajnu kabina, uvjeti rada u njima često bili jako loši ili neprihvatljivi – temperatura se znala popeti i iznad 26 ̊C, a količine kisika bile su nedovoljne za kvalitetan rad. Tijekom 90-ih znanstvenici su opsežno ispitivali fiziološki stres kod prevoditelja te zaključili da rad u kabini kod gotovo svih dovodi do ubrzanog pulsa, rasta tlaka, širenja zjenica i ostalih tjelesnih promjena koje ukazuju na stres. Psihološki stres mnogo je subjektivniji, ali također prisutanu profesiji. Godine 1981. provedeno je prvo veliko istraživanje o povezanosti konferencijskog prevođenja i psihološkog stresa: upitnik je poslan na 1400 adresa članova AIICa, a rezultati su otkrili da većina prevoditelja osjeća stres na poslu. Međutim, od tada su provedene još mnoge studije koje su zapravo pokazale da konferencijski prevoditelji uglavnom
vrlo dobro funkcioniraju u stresnim okolnostima i da se jednako dobro nose sa stresom u većini situacija. Kasnija su pak ispitivanja , mjereći razne vrste stresora, nastojala identificirati sve moguće izvore stresa pri simultanom prevođenju te dati preporuke za smanjenje stresa na radnom mjestu. Naposljetku, nakon što su razna istraživanja potvrdila ono što se prethodno tek naslućivalo, istraživači su se počeli baviti specifičnostima poput individualnih razlika u reakcijama na fiziološki i psihološki stres i razlika između
iskusnih prevoditelja i početnika. Zanimljivo je da ni jedna studija nije razmatrala društvene odnose kao jedan od važnih čimbenika stresa.
Definicija stresa
Englesku riječ stress prvi je put upotrijebio mađarski liječnik Hans Seyle kako bi opisao „nespecifičan odgovor tijela na bilo koji zahtjev”. Izbor riječi, međutim, nije bio najsretniji – Seyle nije bio svjestan da se riječ stress (‘naprezanje’) već stoljećima koristila u fizici kako bi se opisala elastičnost, svojstvo materijala da se vrati u prvobitni oblik nakon djelovanja unutarnje ili vanjske sile na njega. Tek je kasnije Seyle zaključio da bi riječ strain (‘opterećenje’) bolje odgovarala njegovu konceptu: ovaj termin u fizici opisuje mjeru deformacije materijala, tj. promjenu oblika tijela pod utjecajem sila, no riječ stress već se bila uvriježila. Seyleov izbor riječi pokazao se problematičnim pri prevođenju njegova istraživanja na strane jezike, što je naposljetku rezultiralo time da je većina europskih jezika preuzela (te po potrebi prilagodila) englesku riječ stress te se ona koristi i danas i podrazumijeva reakciju tijela na razne vanjske utjecaje. Seyle je do kraja života nastojao pronaći zadovoljavajuću definiciju stresa. Naime, percepcija stresa izrazito je individualna stvar i upravo ga je zato teško definirati. Stres se generalno smatra negativnom pojavom, međutim ne rezultira uvijek štetom za organizam i ne moramo ga nužno izbjegavati. Dapače, stres može biti koristan i motivirati nas na uspjeh. Sva su živa bića neprestano pod nekom vrstom stresa, bio on pozitivan ili negativan. I dok je stres teško definirati, njegove posljedice itekako su opipljive.
Reakcija na stresore
Općenito govoreći, stres je reakcija organizma na štetne agense iz okoline – stresore, koji mogu biti fizički, poput boli, psihički, poput rastave braka, ili socijalni, poput sukoba na radnom mjestu. Ovisno o reakcijama koje izaziva, postoji fiziološki i psihološki stres. Fiziološki stres jest reakcija čovjekova organizma na štetne podražaje, dok psihološki stres nastaje kroz kognitivne procese, odnosno percepciju pojedinca o stresnosti situacije, koja ovisi o samopouzdanju, sposobnosti rasuđivanja i ostalim individualnim osobinama. Pri djelovanju stresora aktivira se simpatički živčani sustav koji priprema tijelo za snažnu fizičku aktivnost: taj odgovor na stres naziva se još i reakcijom borbe ili bijega, a karakteriziraju
ga ubrzani puls, dublje disanje, povišeni tlak, napetost mišića, povećanje koncentracije glukoze i masnoća u krvi i oslobađanje adrenalina. Ova reakcija organizma vrlo je važna jer nas priprema za neugodne
situacije te nam može pomoći u toleriranju i kontroliranju stresa kada je riječ o kratkoročnom izlaganju stresorima. Ako se osoba uspješno nosi sa stresom, posljedice mogu biti čak i pozitivne – može se, na primjer, povećati otpornost na stres u sličnim situacijama u budućnosti. Tada govorimo o pozitivnom stresu (eustress). Pozitivan stres može poboljšati radni učinak i dovesti do boljih rezultata, kao i igrati važnu ulogu u motivaciji i prilagodbi. Međutim, ne uspijemo li svladati stresnu situaciju, osobito ako je riječ o intenzivnom i dugotrajnom djelovanju stresora, tijelo ostaje napeto p je ugrožena sposobnost organizma da se obrani i obnovi. U tom slučaju radi se o negativnom stresu (distress), na koji se uglavnom misli kad se upotrebljava riječ stres.
Počeci konferencijskog prevođenja - Nirnberški proces
Prvi oblik profesionalnog konferencijskog prevođenja bilo je konsekutivno prevođenje koje se razvilo nakon 1.svjetskog rata te se njime, nakon Pariške mirovne konferencije 1919.godine, počelo mahom koristiti na sastancima UN-ove prethodnice, Lige naroda. Unatoč tome što je tehnologija za simultano prevođenje već bila razvijena u 20-ima – 1927. godine ovom se vrstom prevođenja prvi put koristi na sastanku Međunarodne organizacije rada u Ženevi, simultano se prevođenje smatralo skupim i kompliciranim. Tek je Nirnberški proces 1945. godine označio početak šire upotrebe ove vrste prevođenja. Glavni razlog za korištenje ove metode prevođenja bila je ušteda vremena budući da se prevodilo s i na 4 različita jezika (engleski, njemački, francuski, ruski). Godine 1947. simultano prevođenje postalo je službena metoda konferencijskog prevođenja u UN-u. Profil simultanih prevoditelja na Nirnberškom procesu temeljio se na modelu konsekutivnih prevoditelja, a glavni kriteriji odabira bili su, naravno, izvrsno poznavanje dvaju jezika te široko i temeljito obrazovanje, ali i neke specifične karakterne osobine, kao pribranost i staloženost pod pritiskom te hladnokrvnost čak i u najstresnijim situacijama. Kao važna
karakteristika navodila se također i sposobnost održavanja koncentracije u psihički teškim situacijama, sposobnost brzog donošenja odluka, odlično podnošenje velikog fizičkog i mentalnog napora, kao i vještina brze prilagodbe različitim govornicima. Iako je radni dan tijekom procesa trajao, poput današnjeg, od devet do pet s pauzom od sat vremena, svaki dan izmjenjivala se su dva (od tri) prevoditeljska tima,
od kojih je jedan radio, a drugi bio na čekanju – prevoditelji su iz stražnje prostorije pomno pratili sve što se događa u sudnici te je svatko od njih bio spreman da uskoči u bilo kojem trenutku. Utjecaj specifične
tematike i konteksta na prevoditelja Takva organizacija bila je potrebna zbog vrlo zahtjevnog i emotivno iscrpljujućeg predmeta suđenja: prevodeći svjedočanstva iz koncentracijskih logora, i najboljim se prevoditeljima događalo da u nekim trenucima uslijed šoka nisu mogli nastaviti govoriti, ponekad čak
niti započeti prevoditi, a navode se i slučajevi u kojima bi se prevoditelj psihički slomio te morao biti zamijenjen. Katkad su prevoditelji internalizirali krivnju agresora. U nekim se pak prilikama šok javljao naknadno, primjerice u obliku noćnih mora. Stres je također proizlazio iz činjenice da optuženici i
odvjetnici nisu bili navikli na ovakvu vrstu prevođenja te su često čitali pisane izjave, govorili brzo, bez pauza, nejasno i potpuno zaboravljajući činjenicu da cjelokupni ishod procesa ovisi o preciznom i pouzdanom prijevodu njihovih riječi. Prevoditelji su stoga morali uložiti velike napore da kvalitetno odrade svoj posao. Tijekom Nirnberškog procesa stres koji su prevoditelji osjećali bio je u velikoj mjeri vezan uz prirodu sadržaja koji su prevodili, što se u organizaciji itekako uzimalo u obzir. Njihov je rad čitavo vrijeme nadgledala stručna osoba koja je na raspolaganju imala razne načine zaštite prevoditelja: postojale su svjetleće tipke kojima se moglo signalizirati govornicima da uspore ili zatražiti pauza, prevoditelji su u svakom trenutku mogli biti zamijenjeni te se odmoriti. Bilo je jasno da je njihov rad ključan za odvijanje suđenja pa im se upravo stoga posao nastojao što više olakšati. Posredna traumatizacija Ova vrsta stresa,
pod kojim su prije više od pola stoljeća bili nirnberški prevoditelji, a koja je prisutna i danas (i štoviše, vrlo aktualna u kontekstu izbjegličke krize koja zahtjeva zapošljavanje velikog broja prevoditelja), može dovesti do posredne traumatizacije. Posredna ili sekundarna traumatizacija podrazumijeva apsorbiranje traume druge osobe, odnosno poistovjećivanje s iskustvom traumatizirane osobe. Ona može ozbiljno utjecati na percepciju osobe koja je doživljava i dovesti do anksioznosti, depresije ili čak PTSPa. Svijest o važnosti alata za suočavanje s ovakvom vrstom stresa sve je veća te, primjerice na stranicama SCIC-a, glavne uprave za usmeno prevođenje EU-a, odnedavno postoji prostor posvećen upravljanju psihološkim stresom, unutar kojeg se mogu naći razgovori sa stručnjacima, članci o posrednoj traumatizaciji i savjeti kako prebroditi stres na radnom mjestu. Kao što možemo zaključiti, konferencijsko prevođenje zaista jest prilično stresno zanimanje po nizu parametara: neadekvatni okolišni radni uvjeti, veliki mentalni napori, vremenski pritisak, razni faktori izvan kontrole prevoditelja poput nenajavljene teme, prebrzog govornika ili tehničkih
poteškoća i rizik podlijeganja posrednoj traumi. Sve ovo može imati vrlo štetne posljedice po zdravlje revoditelja.