Etičke norme i profesionalni standardi nerazdvojno u povezani

_{Napisala Tamara Levak Potrebica}

Otvorite li novine ili informativne portale, stječe se dojam da u društvu u kojem živimo pojmovi profesionalne etike i standarda struke ubrzano gube na važnosti i bivaju izgubljeni u sveopćoj poplavi sumnjivih reklama i borbi za udio na tržištu. U našoj profesiji, čija je temeljna svrha omogućavanje nesmetane komunikacije između govornika različitih jezika, sve se temelji na povjerenju: govornici moraju imati povjerenja u našu sposobnost da točno prenesemo njihovu poruku, moraju se moći osloniti na našu etičnost i znati da nećemo prihvatiti angažman koji iz bilo kojeg razloga ne možemo dovoljno kvalitetno odraditi (bilo da se za njega ne stignemo dovoljno pripremiti ili da organizacijski uvjeti ne omogućavaju da pružimo dovoljno dobru uslugu) te moraju znati da će sve informacije koje tijekom prevođenja sazna-
mo ostati povjerljive, moraju moći računati na našu lojalnost u svemu što ćemo tijekom i nakon angažmana govoriti o njima. Naši kolege također moraju imati povjerenja u kvalitetu našega doprinosa timu u kojem zajednički radimo, kao i u naše uvažavanje profesionalnih standarda i kolegijalnost u nastupu na malom zajedničkom tržištu.

Što su profesionalni standardi i čemu služe?

Uz konferencijske prevoditelje koji su stalno zaposleni u nekoj od malobrojnih međunarodnih organizacija koje raspolažu vlastitim službama za konferencijsko prevođenje, velika većina nas samostalni smo prevoditelji. Profesionalni standardi jednako su važni i za jedne i za druge, no dok su u međunarodnim organizacijama oni preuzeti i ugrađeni u interne pravilnike, na slobodnom se tržištu konferencijski prevoditelji moraju sami izboriti za njihovo poštovanje i ugraditi ih u svoje ponude i ugovore koje skla-
paju s klijentima. Profesionalni standardi niz su pravila koja opisuju radne i organizacijske uvjete potrebne za rad konferencijskih prevoditelja (radno vrijeme, broj prevoditelja u timu, profesionalno sjedište itd.), a svrha im je, kao što to stoji u Profesionalnim standardima AIIC-a, krovne svjetske udruge konferencijskih prevoditelja, „da osiguraju najbolju moguću kvalitetu rada koji se obavlja, uz odgovarajuće uzimanje u obzir tjelesnih i mentalnih ograničenja povezanih s konferencijskim prevođenjem.” Kad ustrajemo na poštovanju profesionalnih standarda, uvijek je u fokusu kvaliteta rada, no jednako je važna i mogućnost da prevoditelji mogu mnogo godina ostati u ovoj profesiji, zdravi i zadovoljni, i neprestano se usavršavati s obzirom na to da po prirodi stvari nemaju svoj ured, već svakoga dana rade u drugom prostoru, u drugoj konferencijskoj dvorani, s drugim kolegama, na drugoj temi, a ako su slobodnjaci, i za drugoga naručitelja te uz česta putovanja. Prepozna to je to i na razini Europske unije u Direktivi o određenim vidovima organizacije radnog vremena (čl. 3. o dnevnom odmoru). Poznato je da je konferencijsko prevođenje izra-
zito stresan posao (za više o toj temi vidi Bilten HDKP-a br. 7) i da stres ne uzrokuje samo činjenica da prevoditelji moraju istodobno obavljati nekoliko složenih radnji, već i mnoštvo čimbenika na koje sam prevoditelj ne može utjecati: veličina kabine i (premala) količina zraka u njoj, toplina i vlaga, kvaliteta zvuka, vidljivost govornika i prezentacija, brzina izlaganja, loš izgovor i slično. Temeljito istraživanje radnog opterećenja konferencijskih prevoditelja još je prije mnogo godina napravio AIIC¹, a rezultati tih straživanja iskorišteni su pri ažuriranju profesionalnih standarda i ISO standarda za ugrađene i prijenosne kabine za konferencijsko prevođenje.

Repetito est mater studiorum

Koji su to onda profesionalni standardi kojih se svi trebamo pridržavati? Ponovit ćemo ih još jednom.
Kabine za simultano prevođenje: Pravilo je da prevoditelji ne bi smjeli prihvatiti angažman ako ne znaju točno u kakvim će uvjetima raditi. Kad je riječ o kabinama, postoje ISO standardi i za ugrađene i za prijenosne kabine (najnovija verzija iz 2016. godine) koji točno propisuju veličinu (min. 1,60 x 1,60 m za dva prevoditelja), položaj kabine u dvorani (koji omogućava nesmetan pogled na govornika i projekcijsko platno), ventilaciju (7 promjena zraka u satu), odgovarajući broj priključaka za prijenosna računala i internetsku vezu i drugo. Isto tako postoje i standardi koji se odnose na tehničku opremu za prevođenje. Prevoditeljski timovi: S obzirom na to da stalna koncentracija izaziva tjelesni i mentalni napor, prevoditelji se u svom radu izmjenjuju u kraćim vremenskim intervalima od 20 do 30 minuta, što zahtjeva da u timu (kako u kabini, tako i u timu za konsekutivno prevođenje) uvijek rade minimalno dva prevoditelja. Dakako, postoje brojni razlozi za odstupanja: ako je broj radnih jezika veći ili ako kabina daje ‘retour’ (odnosno prevodi sa svoga A jezika na neki B jezik, a ostale kabine onda uzimaju taj prijevod kako bi ga prevele dalje
na svoje jezike), broj prevoditelja treba biti veći. Isto tako, ako sastanak koji se prevodi konsekutivno traje manje od tri sata i na njemu je manji broj sudionika, uslugu može pružiti samo jedan prevoditelj. U slučaju šaptanoga prevođenja prevoditelji ulažu dodatan napor i u slušanje bez opreme i u šaptanje kako bi što manje ometali ostale sudionike, zbog čega su za svako trajanje dulje od jednoga sata potrebna
dva prevoditelja. Radno vrijeme: Radno vrijeme konferencijskog prevoditelja ovisi o broju prevoditelja u timu. Radni dan u pravilu ne bi trebao trajati duže od 6 sati ako je u kabini dvoje prevodi-
telja ni duže od 10 sati ako ih je troje ili više. To ne uključuje stanku za ručak od najmanje sat vremena. Dodatne je sate po potrebi moguće dogovoriti uz odgovarajuću naknadu ili uz povećanje broja prevoditelja u kabini (a što će naravno ovisiti o broju radnih jezika, zahtjevnosti teme i sl.). Nemoj-
mo zaboraviti da osim vremena provedenoga u kabini ili na sastanku koji se prevodi konsekutivno prevoditelji obavljaju i čitav niz drugih zadaća koje klijentu/poslodavcu nisu vidljive, odnosno nije ih moguće kvantificirati kao broj radnih sati: to su pripreme za svaki pojedini sastanak/ konferenciju, sastavljanje glosara ili terminoloških baza, stalno usavršavanje svih radnih jezika, učenje novih jezika, putovanje do mjesta održavanja sastanka/ konferencije i slično. Profesionalno sjedište: Prevoditelji trebaju imati jedno profesionalno sjedište, što je mjesto na kojem se nalazi organizacija u kojoj rade ako su stalno zaposleni, odnosno mjesto na kojem je registrirana njihova djelatnost ako su slobodnjaci. Ako je mjesto održavanja sastanka/konferencije udaljeno više od 60 km od njihova profesionalnog sjedišta, prevoditelji u ponudu uključuju troškove prijevoza, a po potrebi i smještaja i dnevnica. Na taj način klijenti unaprijed
znaju kolika je ukupna cijena usluge, a prevoditelji ne rade nelojalnu konkurenciju kolegama čije je profesionalno sjedište u mjestu održavanja sastanka/konferencije. Autorska prava: Usmeno prevođenje namijenjeno je isključivo za neposredno slušanje u dvorani u kojoj se odvija sastanak/ konferencija. Usmena izlaganja, pa tako ni prevođenje, nisu predmet zaštite autorskoga prava, ali ako se prijevod na bilo koji način bilježi ili snima, za to je potrebno eksplicitno dopuštenje prevoditelja i prevoditelji imaju pra-
vo na dodatnu naknadu, u skladu s propisima o autorskome pravu. U profesionalnim standardima ne govori se o visini naknade s obzirom na to da su slobodni prevoditelji samostalni subjekti na tržištu i slobodni su sami određivati cijenu za svoju uslugu.

Umjesto zaključka

Konferencijski prevoditelji ne mogu raditi u kabini 25 dana mjesečno – to jednostavno ne bi bilo moguće. Potrebno im je vrijeme da se pripreme za sljedeću konferenciju, da prođu kroz dobivene materijale, pronađu odgovarajuću terminologiju, da doputuju na mjesto na kojem se skup održava, da redovito čitaju i slušaju aktualnosti na svim svojim radnim jezicima – a sve je to uključeno u cijenu jednog prevoditeljskog dana. Također, trebamo opstati u ovome zanimanju 30 ili 40 godina, po mogućnosti zdravi i zadovoljni. Samo ako to bude moguće, konferencijsko će provođenje nastaviti privlačiti mlade ljude koji će
biti spremni uložiti mnogo vremena i energije u svaki svoj konferencijski dan. To je dodatni razlog zbog kojega bi bilo pogrešno dopustiti da se standardi radnih uvjeta smanje, zbog čega i od mladih kolega očekujemo da se ponašaju i rade u skladu s profesionalnim i etičkim normama. Etičke norme i rofesionalni standardi zapravo su nerazdvojno povezani – jer čim neki prevoditelj svjesno krši ne-
ki profesionalni standard u pokušaju da bude konkurentniji, čim klijentu izlazi u susret u toj mjeri da narušava uobičajene uvjete rada, on time krši etičke norme i šteti struci u cjelini.